Evolucija popularne glazbe: Right Said Fred, Taylor Swift i Queens of the Stone Age
Treba li pogađati?
Luis Fonsi, Justin Bieber i Daddy Yankee čine se neuništivima. I dvanaesti tjedan u nizu po-la-ko se smiješe s vrha službene radijske liste stranih singlova u Hrvatskoj. I time su postavili novi rekord u uzastopnom boravku na broju jedan Airplay Radio Charta u petnaestgodišnjem razdoblju njegova postojanja. Zanimljivo je kako je Luis Fonsi – sve do pjesme ‘Despacito’ – bio poznat po romantičnim baladama, a sve-svjetski hit ljeta posložio je tako da uz brzi ritam iskoristi mogućnost da riječ ‘despacito’ rastavi na slogove. I tako je učini ljepljivom i pjevnom. Pa i pamtljivom. Toliko traženom da će, sasvim sigurno, završiti u semplu ili inspiraciji i na način na koji je singl ‘I’m Too Sexy’ britanskog benda Right Said Fred završio u novoobjavljenoj pjesmi njezine mračnosti Taylor Swift.
Kantautorica se odlučila na tamniju sebe i stvar s ironičnom potkom. I s ‘Look What You Made Me Do’ – je bez greške – promijenila brojke rekorda za pregled nove pjesme u prvome danu emitranja na YouTubeu (govori se o 19 milijuna) i pojavljivanju na streaming servisu Spotify (osam milijuna preslušavanja). Pritom je 200 tisuća ljudi taj isti petak legalno kupilo stvar u svjetskim digitalnim dućanima. Grupi Right Said Fred trebali su tjedni da završe na prvome mjestu lista singlova širom svijeta, Taylor Swift je to učinila u 24 sata. Razlika je jasna – dvadeset i šest godina je dugo vrijeme i nosi sa sobom niz promjena u načinima razmišljanja, tehnološkim dosezima i stilovima života. Pa i u načinima skladanja i slojevima glazbene produkcije. Poslušajte paralelno odslušati veselu britansku pjesmicu i odrješitu stvar američke zvijezde jednu za drugom i uočit ćete razliku koja se mjeri glazbenim galaksijama. Jer, Right Said Fred svoj singl datiraju u 1991. godinu pa tako i zvuči. Kao plošnija verzija jednokratnog pop hita.
To je, dakle, evolucija pop glazbe. Ona koja se mogla predvidjeti.
S druge strane, Queens of the Stone Age su polako evoluirali, ističe Paste. I dodaje kako nakon dvadeset godina karijere zvuče jednako energično. Njihov album ‘Villains’ donosi, piše Q, dovoljno dobar recept da stvari učini začinjenima. Začine na sedmom albumu kalifornijskih alternativnih rock ikona pripremio je Mark Ronson, producent koji je većinu karijere posvetio urbanim i pop zvijezdama kao što su Lady Gaga, Adele, Bruno Mars ili Amy Winehouse. No, upravo pristup novome otkrivanju crnoga zvuka u pjesmi ‘Uptown Funk’ bila je ulaznica za spajanje nespojivih. Naizgled nespojivih. Jer, činilo se kako bi malo tko Queens of the Stone Age i Marka Ronsona mogao staviti u istu rečenicu ili isti studio. No, vidite, 2017. je i ona nam svakoga dana pokazuje kako je svijet popularne glazbe skloniji eklekticizmu, propitivanju i spajanju kao malokad do sada.
‘Album donosi osjećaj hitnosti bez hitnih slučajeva’, slikovito će Josh Homme u razgovoru za New Musical Express dodajući kako je vrijeme takvo da ‘nema potrebe da čekate već da ono što želite učinite odmah i sada’. Možda je to stoga što album – uz nekoliko usporenih trenutaka – donosi rasplesane Queens of the Stone Age. Ili zato što samo na taj način možete uistinu uživati u trenucima koji vam se u životu nude. A biti članom rock and roll benda donose tu lijepu mogućnost, ističe Homme, da sam određuješ svoje ciljeve, svoja očekivanja i svoje puteve. Jesu li oni ‘super sexy’ kakvim se opisuje njihov najavni single ‘The Way You Used to Do’ ili sasvim vintage, na način teve prijemnika na njihovoj redizajniranoj internetskoj stranici, stvar je osobna izbora. Kod Josha Hommea je u pitanju strast za ritmom. ‘Zaista volim plesati‘, reći će, ‘i zato, jednako kao Eagles of Death Metal i Them Crooked Vulture, sviramo kombinaciju dancea, rocka i elemenata tame.’
Pjesme s albuma ‘Villains’ grupe Queens of the Stone Age donose nam istovrsnu vrst rock uzbuđenja, ritmova buke i gitarskih riffova kakve smo od njih već dobivali. Kerrang će to nazvati ‘zanimljivim makeoverom’, a NME pokazateljom kako bend može sjajno zvučati i glazbeno živjeti u sadašnjem vremenu. A to i jest odlika ljudi široka pogleda i uspravljenih prema naprijed – da se mijenjaju s duhom vremena. I u toj promjeni duha vremena i sebe samih ponude najbolje od sebe.
I omoguće nam istinski užitak uživanja u rock glazbi. I nakon evolucije glazbenih ukusa i ljudskih potreba koje dolaze s vremenom.
Po-la-ko. Ali, dolaze. I zato smo uvijek – je li potrebno pogađati – nekako uz glazbu i svoje omiljene pjesme ma koji žanrova bile. I zato ih slavimo – Kendricka Lamara na MTV-jevim nagradama, aFifth Harmony u programima radijskih stanica urbanog i formata CHR-a.
Do nekog novog ‘Despacita’, dakako.
Goran Komerički
radijski producent