Ako ste osoba od romanse i emotivnih trenutaka u kojima oblaci postaju stvarnost, tada vam album Jessie Ware neće biti od milja. Ma kako tankoćutnom se činila ta engleska pjevačica i spisateljica pjesama kroz svoj dosadašnji rad. Jer, transparentnost koju će Billboard ovdje pronaći sve je samo ne uvjerljiva. Prije bi se reklo da album ‘Glasshouse’ na ogled donosi srazmjernu nesigurnost i ambicije neusklađene sa stvarnošću. I prezentira je na otprilike onaj način na koji će stidljiva osoba pokušati napraviti atraktivan talk show o seksu. Pa, hoće li uspjeti? Možda, ali uz izniman napor. Jer, ljubaznost će priječiti lascivnost. A kako uspjeti sa seksi terminom bez lascivnih rečenica i višeznačja?

Kod Jessie Ware je u pitanju upravo to: izričaj tuge na način Sama Smitha, istaknut će Consequence of Sound, jednostavno je teško dostižan. Jer, za divlji izričaj tuge – i uvjerljivost koja s time ide – potrebno je nadmašiti decentnost. Ili usukanost – ako ćemo stvari izraziti neuvijeno. A kada Jessie izvodi ‘Your Domino’ ili ‘Slow Me Down’ tu kanda nešto fali. Nota uvjerenosti ili uživljenosti, kako vam drago. I zato su trenuci koji zazivaju soul izričaj ili gospel zbor i dalje posloženi na način elektroničke pop glazbe osamdesetih, iz doba druge generacije sintesajzera i grupa poput Modern Talking i Bad Boys Blue. Sofisticirane trenutke albuma ‘Glasshouse’ – s druge strane – pronaći ćete u iznimnom ugođaju sambe postljetne ‘Selfish Love’, uvodne ‘Midnight’ ili krajnje otvorenog pisma svojoj vezi i životnom partneru ispisanog u završnoj ‘Sam’.

Jessie Ware ističe kako je album pronesen životnim iskustvom i izazovima koji stoje na putu ljubavnu prepoznavanju i ostvarivanju uspješne veze. Baš onako kako je to ispisala novinarka Kathy Iandoli u uvodu svojega razgovora s junakinjom naše današnje priče: ‘Glasshouse’ nije projekt na kojemu su uvezane intimne melodije napisane s ugodne udaljenosti. Ovdje se opisuju problemi veze i emocionalni procesi vezani uz majčinstvo. Realitet, dakle. Ne romansa.

A gdje su sanje, te niti vodilje umjetničkoga žara? S druge strane glazbenog Atlantika.

‘Moj kompletan život nalazi se na ovome albumu’, reći će Anne Clark opisujući sadržaj ploče ‘Masseduction’ u razgovoru za britanski Guardian. Album je, prenosi Billboard, opisan kao ‘kulminacija višegodišnjeg pisanja, s pjesmama nastalima na temelju glasovnih zabilješki, tekstualnih poruka i isječaka melodija koje su do umjetnice dolazile za njezina putovanja širom svijeta’. A ta kulminacija je, kada je St. Vincent u pitanju, kombinacija stvarnosti i začudnosti kojima obiluju svakodnevni život i umjetnička impresija.

Kombinacija realiteta i začudnosti ne treba vas iznenaditi! Jer kod St. Vincent je uvijek tako: neočekivana u svakodnevici i posve razigrana u glazbenu izričaju. Iznenadni naleti tema i zaključaka s kojima se susrećete za razgovora s dobitnicom nagrade Grammy tjeraju vas na punu koncentraciju. Ali zato golicaju maštu i potiču inspiraciju. Otprilike na način sadržan na njezinim albumima. Jer nered osobne svakidašnjice valja prenijeti u studio ili na pozornicu. A potom u kombinaciji ambijenta i glamoura stvoriti rock kolekciju s elementima popa, electropopa, sanjivog popa, psihodelije, industrijskog techna i novoga vala. Zahtjevno? Svakako. Ali i poželjno za znatiželjno istraživanje komadića intime koje donosi sa sobom. Zašto? Jer je St. Vincent sve samo ne otvorena knjiga. Anne Clark svoju privatnost pažljivo čuva. Toliko da će David Byrne, nakon višemjesečne koncertne turneje, alternativnom tjedniku Village Voice stoički izjaviti kako o St. Vincent osobno znade isto toliko koliko i prije negoli su odlučili mjesece provesti zajedno na pozornicama. ‘Ona njeguje svoju misterioznost’, istaknuo je.

Albumom ‘Masseduction’ prolazi raznolikost tema – od moći i seksa preko droga, tuge i neostvarenih ili ugroženih ljubavnih veza pa do lamentacija o smrti. No, jedna u koju možete zaviriti sasvim sigurno je vezana uz raspad ljubavna zagrljaja koji je Anne vezao uz manekenku Caru Delivingne. I zato kada naiđu stihovi ‘kako te netko može imati, pa izgubiti i ne izgubiti razum’ – a nalaze se u refrenu singla ‘Loss Ageless’ – valja ih shvatiti iznimno duboko. Upravo onako kako ih je proživjela i sama umjetnica. S dodatkom inventivne ironije: ‘Kanila sam napisati ti ljubavnu pjesmu, ali se po putu razvodnila.’ Ta ironija, međutim, nije djelo osobe koja će napraviti Smithovski ili Adele-like album raskida. ‘Ne volim kada glazbenici govore kako su njihovi albumi ‘dnevnici’ ili ‘terapeutska djela’, objasnit će, ‘to uklanja razinu dubokog instinkta i mašte koja je potrebna kako bi se nešto nadišlo.’

St. Vincent je glazbenica koja svoj umjetnički identitet duguje mnoštvu utjecaja i motiva s kojima je dolazila u dodir tijekom svojega odrastanja u Oklahomi i Texasu i za svoga života u New Yorku. Rado će istaknuti kako u svemu tome veliku ulogu igraju stvaralaštvo Davida Bowieja ili Kate Bush, ali i Jimija Hendrixa odnosno Siouxsie & the Banshees. Pa onda grupa Talking Heads i Pink Floyd odnosno Patti Smith. Lirika koju nam dovodi putem glazbenih eksperimenata donosi višeznačnost i slojevitost misli – negdje na granici ‘sreće i ludila’, napisat će novinar magazina AV Club. I zato je njezin album budno iščekivan, a onda i zaodjenut općom aklamacijom. Glazbena publikacija DIY objavit će kako je Anne Clark zašla u područje rezervirano samo za najveće, a magazin musicOMH će ispisati kako je ‘u vremenu u kojemu smo izgubili kreativne genijalce poput Davida Bowieja i Princea, dobra vijest da je St. Vincent u sjajnoj formi’. Ploča ‘Masseduction’ je ‘pravo remek-djelo na kojemu ne biste promijenili ni jednu pjesmu ili bilo koji detalj’, ispisuje Drowned In Sound i dodaje superlative: ‘On je kompleksan, smiješan, seksu, mračan, poticajan, nadahnjujući i privlačan od početka pa do kraja.’

Može li drugačije i biti kada znamo da iza njega stoji djevojka koja imena daje i svojim frizurama? Nekadašnja vlasnica kose ‘Audrey Hepburne u gnjevnim problemima’ i identiteta ‘Nicka Cavea bez uvučenog friza’ danas svoju frizersku kreaciju naziva ‘Lara-Flynn-Boyle u devedesetima’. Jer, napisat će Under the Radar, ‘St. Vincent je jedinstveni talent, istovremeno inovativan i zabavan.’ A kada joj dodate koproducenta Jacka Antonoffa i goste kao što su Doveman, Kamasi Washington, Jenny Lewis ili Sounwave, tada nastaje trinaest pjesama koje u pobrojavanju internetskog agregata Metacritic s lakoćom skupi 91 od 100 postotnih bodova. I predstavi nam kompletnu sebe u labirintu začarana svijeta. Onoga kojega valja otkriti. Slušanjem i poniranjem u minute pjesama na albumu ‘Masseduction’, ploči koja je miljama daleko od razine projekata masovne glazbene proizvodnje.

Masovna radijska rotacija u Hrvatskoj možda priziva romansu ako je zaogrnete plaštom izazovnosti kao u slučaju Camile Cabello – čiji singl ‘Havana’ najviše skače među prvih četrdeset. Preciznije je, međutim, reći da betonira promjene, onakve kakve u aktualnoj stvari spominje Taylor Swift. Pjesma ‘Look What You Made Me Do’ četvrti tjedan u nizu predvodi Airplay Radio Chart, listu najemitiranijih stranih singlova u domaćem radijskom eteru koju donese HR2 i Hrvatska diskografska udruga.