Taylor Swift: Kakvi smo privatno, a kako nas percipiraju javno
‘Šutnja je zlato’, mudrost je koju će vam psihologinja Mirjana Krizmanić rado istaknuti opisujući zašto je ponekad bolje gurnuti glavu u pijesak negoli javno optrčati kvart s megafonom vaših razmišljanja. A kada tu šutnju učinite gromoglasnom izbjegavajući razgovore s medijima u zamašnom vremenskom slijedu od godine i pol dana – kao što je to slučaj s Taylor Swift – tada i vaše umjetničko djelo ima svaku mogućnost postajanja megafonom vaših nazora. Ne samo umjetničko-kreativnih već i onih životnih. I zato je kontekst koji prati dolazak albuma ‘Reputation’ na digitalne i stvarne police trgovina glazbenim sadržajima iznimno zanimljiv, širok i – glasan.
Kako je moguće da se čovjek današnjega hiperaktivno komunikativnog doba odlučuje za šutnju prilikom plasiranja vlastitoga umjetničkog blockbustera, pitanje je kojim se pozabavio New York Times prateći okrilje šutnje zvijezde suvremene popularne glazbe. I što donosi taj album koji naslovom daje naznačiti kako su ugled ili reputacija same autorice osnovno vrelo oko kojega se tematski okreće? I prvo i drugo pitanje otvaraju niz tema čije slojeve možete potražiti u domenama psihologije, masovne psihologije, sociologije, medijske komunikacije i poslovanja u industriji zabave. Dio odgovora, međutim, možemo pronaći i na albumu koji donosi – zaista i posve neupitno – posve novu Taylor Swift. Onu koja će emocije umjetnički zaogrnuti plaštom elektroničkog popa i jasnim naznakama trapa ili storytelling rapa. I to u oba slučaja: i kada se bavi vlastitom slikom u javnosti i onda kada problematizira sliku o sebi unutar ljubavne epizode u kojoj se našla.
‘Pjesma ‘Delicate’ govori o tome što se događa kada upoznate nekoga koga doista želite u svojemu životu i pitate se kakav glas vas prati i brine vas što je taj netko za-vas-odjednom-supervažan do sada čuo o vama’, ispričala je Taylor Swift na radijskoj promociji albuma u organizaciji platforme iHeartRadio. I time je objasnila ranjivost i emotivnu nesigurnost koju pronalazimo na ploči samopropitivanja. Jer, ‘Reputation’ je poput velike svemirske bitke, metaforički će britanski Telegraph, u kojoj se ‘oružjem pop glazbe borite s ranjivošću srca pogođenog slavom ovoga stoljeća’. Ovo je najintimniji album američke kantautorice, ispisat će Rolling Stone uz dodatak kako se radi o ‘ciklusu pjesama koji govori o tome što se zbiva kada prestanete zazivati romansu i pustite životu da se događa sam od sebe’. A kada je u pitanju jedna od najvećih misliteljica popularne glazbe, dodat će magazin, to znači nastojanje stvaranja umjetničkoga na posve nov način. S dodacima electropopa, industrijskog popa, tropical housea i dubstepa. I zadivljujuće snažnom ulogom koautora i koproducenata kao što su Max Martin, Shellback, Ali Payami i Jack Antonoff. Pa potom i gostujućim ulogama Eda Sheerana i Futurea.
Na albumu ‘Reputation’ pronaći ćete pop glazbu novoga doba i propitivanje kojim se bavimo – svatko sa sobom u svijetu vlastite intime – svakoga dana. Kakvi smo privatno, a kako nas percipiraju javno? Jesmo li na Fejsu pokazali dovoljno podataka da nas manje bliski ljudi mogu prepoznati atraktivnima? I hoće li nas – oni koje želimo – prepoznati iznimno privlačnima? Možemo li ljuske pojedenih kestena sasvim nehajno prosuti po pločniku gradskog Trga i što će zbog takve nonšalancije ljudi o nama misliti? Hoće li nas zbog fotke s Instagrama ili stava na Twitteru proglasiti plošnima ili će se – u doba prenapučenosti stavovima, rečenicama, depresijama i emotikonima virtualnog smijeha – vidjeti da iza svega stoji pomno posložena misao? Umjesto nas, na ta će pitanja odgovoriti pjesma ‘This Is Why We Can’t Have Nice Things’ s albuma šutljivice sa zmijom na reveru.
Jer, šutnja je katkad humanija i gromoglasnija negoli izrečena riječ, podvući će vedeta naše psihološke znanosti. A kod Taylor Swift ona se pokazuje poslovno uspješnijom i – ljudskijom na onoj svakodnevnoj razini. Album ‘Reputation’ se – bez razgovora s najjačim svjetskim digitalnim, televizijskim ili pisanim medijima – u jednome danu prodao u 700 tisuća kopija samo u Sjedinjenim Državama. Razgovore koje je Taylor Swift medijski obavljala bili su samo oni u koje su bili uključeni njezini fanovi i samo oni za radijske medijske platforme. S druge strane, glazbenica je komunikaciju usmjerila na ljude koji je vole. ‘Ona je fan svojih fanova’, objasnit će Tatiana Simonian, jedna od šefica blogerske platforme Tumblr, ‘ona se ponaša posve drugačije od prosječnog celebrityja’. I time će podcrtati kako će taj poseban odnos, primjerice, Ani iz Hong Konga natjerati da se rasplače od ganuća kada je Taylor direktno kontaktira putem vlastitog bloga. ‘Blog na Tumblru će joj’, objasnit će sedamnaestogodišnja Megan Chesney, ‘omogućiti da se fokusira na ljude koji brinu o njoj. I to bez nuspojava drame ili ekscesa koje sa sobom donosi twittanje ili razgovor putem Instagrama’. I u tome leži ljudskost šutnje Taylor Swift. I bliskost koju sa sobom donosi autoanaliza albuma ‘Reputation’. S porukom kako fokus vlastitih nakana valja usmjeriti na ljude koji su vam dragi i kojima ste vi dragi. Upravo onakvi kakvi jeste.
Sia je baš onakva kakva jest. I s tom svojom osebujnošću osvaja glazbeni svijet. Njezin album originalnih pjesama ‘Everyday Is Christmas’ objavljen je prošloga petka , a duet sa Zayneom ‘Dusk Till Dawn’ četvrti tjedan zaredom predvodi službenu radijsku listu stranih singlova u Hrvatskoj Airplay radio chart koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga.
Goran Komerički,
radijski producent