‘Ovo je album kakav Amerika treba’, napisat će portal AllMusic u opisu sadržaja nove ploče vedete svjetskog gospela i rhythm & bluesa Mavis Staples. Jer, album ‘If All I Was Was Black’ donosi sve ono o čemu je kroz život govorila, aktivno zagovarala i tematizirala nekadašnja članica grupe Staples Singers, pjevačica, glumica i aktivistica za ljudska prava. I ne samo to! Pjesme na albumu ispričane su ne samo s pozicije osobe koja – kako ispisuje Record Collector – kroz njih pogledava u vlastitu prošlost bez osjećaja žaljenja, već i govore o svemu onome što je Mavisdoživjela kroz sva ova desetljeća. A sve ono za što se – zajedno s Martinom Lutherom Kingom – borila u svojim dvadesetima, oživljeno je i u njezinim kasnim sedamdesetima: propitivanje jednakosti ljudi različitih rasa i kulturnih naslijeđa u američkom društvu.

Iza pjesama na albumu ‘If All I Was Was Black’ spisateljski stoji Jeff Tweedy iz sastava Wilco i to zanosu soula sedamdesetih daje crtu indie rock ploče američkoga juga. Onoga juga koji najbolje može razumjeti širinu tema koje Mavis Staples podvlači svojim osebujnim vokalnim izričajem – mržnju, nejednakost i ravnodušje moguće je nadvladati ljubavlju i razumijevanjem. I još! Svijet napreduje zahvaljujući sanjarima kojih ima među svima nama. I zato su pjesme poput ‘Peaceful Dream’ i ‘No Time for Crying’ važne – da nas upute u to koliko smo snažni premda nam se katkad čini kako smo posve zagubljeni. One su važne i stoga što su ispjevane emocijama i intimom kakvu, podvlači Drowned in Sound, samo Mavis Staples može izvesti. I to stoga što njezina iskrenost i uvjerenje ne poznaju plahost i malodušje.

I zato je – kao u pjesmi ‘We Go High’ – važno znati da se pri suočavanju sa izazovima svijeta koji je uznemiren valja prisjetiti kako valja biti optimist i široka pogleda. A to Mavis Staples radi odlučnom nježnošću vlastita mezzosoprana: ispunjava nas optimizmom uvjerenjem kako nije sve izgubljeno i da bismo mogli preboljeti loša vremena i izgraditi bolju budućnost. Pa i u doba nuklearnog zveckanja i globalnog pesimizma. I zato je ‘If All I Was Was Black’ album kakav je potreban cijelome svijetu.

I sada je važno birate li društveni angažman ili seksualnu fantaziju. Jer, u drugom slučaju, odlučit ćete se za švedski rukopis elektroničkoga popa.

Hedonizam i renesansa, naime. To je ono što nam donosi švedska kantautorica Tove Lo na futurizmom osjenčanom albumu ‘Blue Lips (Lady Wood Phase II)’, ploči seksualnog zanosa u kojemu se poetika ljubavnog stapanja i bol prekida veze maskira čežnjom za samouništenjem. I to, ako je moguće, na klupskom tulumu kao alternativi samotnom odlasku kući. Američki magazin V nazvat će ga kolekcijom hipnotičkog zvuka electro-popa, a Financial Times albumom jasnoga plesnog popa. Vulture će dodati kako se, u slučaju trećeg studijskoga pojavljivanja, Ebbe Tove Else Nilsson radi o najboljem albumu njezine karijere.

Tove Lo će umjetničku inteligenciju pri koračanju svijetom popularne glazbe pokazati nizom načina – od njegovanja decentne pojavnosti u medijima preko izazovnosti kojom obiluju njezini nastupi do lascivnosti videospotova poput onoga za najavni single ‘Disco Tits’. Za nekadašnju ljubiteljicu grungea i današnju stanovnicu Brooklyna takav pristup je posve moderan i izrazito snažan. I zato je ‘kontrolna spirala samouništenja’ koju će Irish Times prepoznati u pjesmama ‘Don’t Ask Don’t Tell’ i ‘Romantics’ biti servirana prikazom paralelne stvarnosti koju donose impulzivne odluke o korištenju opojnih sredstava. ‘Blue Lips’ se doima kao otrežnjenje pred kraj noći u kojoj se ono što se pod disco kuglom činilo blještavim i privlačnim otkriva razočaravajućim iskustvom ispod trezvenoga svjetla. Tove Lo je, ističe Vulture, dovoljno hrabra da se prepušta novim užicima, ali i dovoljno pametna da zna kako će je to ozlijediti.

Osnovne teme albuma ‘Blue Lips’ – ploče koju su, između ostalih, koproducirali The Struts, Jack & Coke, Alex Hope, Lulou i Ali Payami – su preklapanje i neslaganje između seksa i ljubavi. Za Tove Lo, ističe se, mozak osjeća, a tijelo misli. A to je proces u kojemu tjelesna intima nestaje u iskrenosti emocija. I ta neposrednost glazbe budućnosti i ploče koju valja proživjeti – ili dosjetiti se jesmo li slično nekada već činili – čini posebnost pojavnosti Tove Lo i njezinih četrnaest pjesama. Ili kao što bi naslov pjesme ‘shedontknowbutsheknows’ rekao: možda stojim na rubu osame, ali znam kako je najbolje žurno zaustaviti ljubavnu vezu samouništenja. Kako? Svatko na svoj način. Glazbom erotike Tove Lo. Ili požudom i tulumom zaborava, recimo.

Dakle? Zayn i Sia peti tjedan se nalaze na vrhu Airplay Radio Charta s pjesmom ‘Dusk Till Down’ iz romantične avanturističke filmske priče. Američku radijsku rotaciju, izvještava Ryan Seacrest, predvodi singl socijalno osviještenog hip hopa. Logic i njegova ‘1-800-273-8255‘ na taj način otvaraju pitanje iz naslova ovoga bloga. I postavljaju radijske programe i pjesme koje odabiremo i koje slušamo u idealne kulise za naše izbore. Možda nas ti izbori, sasvim iznenada, dovedu i do seksualne angažiranosti i društvenih fantazija. Sve je moguće. I sve što je moguće, postaje potrebno.

Ove godine i ovoga prosinca.

Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite

https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-48-tjedan-04-12-2017/

Goran Komerički,

radijski producent